Bronhoskopija: Kako se radi i koliko traje

Prosečno vreme čitanja 9 minuta

Spec. dr med. Dragan Stanojevic

Šta je bronhoskopija?

Bronhoskopija je invazivna dijagnostička procedura pomoću koje dijagnostikujemo sve promene na plućima, na plućnom parenhimu i u bronhu.

Ona je postala svakodnevna metoda za ispitivanje promena na plućima.

Ranije je to bila takozvana rigidna bronhoskopija koja je zahtevala i veću ekipu, u smislu anesteziologa i drugih specijalista. Sada se rutinski radi i jako je bitna za dijagnozu tumora pluća, koji kao što je poznato, zauzima prvo mesto od umiranja od svih karcinoma kod muškaraca.

bronhoskopija

Razumljivo je da se pušenje najviše povezuje s karcinomom pluća, jer je to jedna od loših navika koja se često optužuje za tu bolest.

A pošto je pušenje u nekoj fazi eskpanzije kao loša navika, često se javljaju pacijenti radi bronhoskopije i utvrđivanja tumora pluća.

Priprema pacijenta za bronhoskopiju

Priprema za izvođenje bronhoskopije jeste kompleksna, ali za pacijente nije teška.

Bitan je pristup lekara koji radi bronhoskopiju sa pacijentom, u smislu jedne psihološke pripreme.

Većina ljudi, zbog loše informisanosti, smatra da je to bolna i invazivna metoda tokom koje pacijent mnogo kašlje i krvari.

To zaista nije tako.

Lekari koji rade bronhoskopiju sa pacijentom moraju da popričaju, a onda im daju pisano uputstvo na osnovu koga se pacijenti dodatno informišu kakva je procedura.

Na kraju tog informativnog pristanka, pacijent potpisuje da pristaje na proceduru, bez obzira što sama procedura nema značajnijih komplikacija.

One su moguće kao i u svakoj intervenciji koja se radi, ali su u bronhoskopiji komplikacije prisutne u jako niskim procentima.

Analize krvi i ostali pregledi

Nakon detaljnog uputstva, priprema se nastavlja u smislu da se rade određene analize, pregledi interniste da se vidi stanje srca i krvnih sudova i rade se funkcionalna ispitivanja pluća, ukoliko je pacijent lečen od plućnih bolesti.

Poželjna je spirometrija, pulsna oksimetrija, kiseonik u krvi i gasne analize ukoliko je malo snižen kiseonik i naravno rentgen i skener pluća.

Potrebno je pacijentu reći da na dan prijema, 4 sata ne uzima napitke i 2 sata da ne uzima hranu.

Uzdržavanje od lekova pre intervencije

Ukoliko je pacijent na lekovima koji su protiv zgrušavanja krvi, treba da pauzira sa tom terapijom, ali ne sam, već uz pomoć specijaliste interniste ili samog lekara koji radi bronhoskopiju, kako bi ga uputio koji je lek nepoželjan i koliko treba da ga pauzira pre bronhoskopije.

Što se tiče drugih lekova, poželjno je da pacijenti pre intervencije, ukoliko imaju hipertenziju, popiju svoju terapiju mnogo ranije pre nego što se izvodi procedura, kako tokom intervencije ne bi došlo do skoka krvnog pritiska.

Ovo se odnosi i na pacijente sa šećernom bolešću, potrebno je izmeriti šećer pre bronhoskopije, zato što se pre dolaska ne doručkuje. Razlog za to je da ne bi došlo do pada šećera u krvi i hipoglikemije.

Da li je potrebna dodatna priprema za analgosedaciju?

Priprema za bronhoskopiju uključuje i pripremu za anesteziju, odnosno analgosedaciju.

Kada se pacijent priprema za bronhoskopiju, to podrazumeva i kompletno pokrivanje pripreme za anesteziju.

Tako da ne postoji specifična priprema za anesteziologa i posebne za bronhologa, već je ona sveobuhvatna.

Ono što je potrebno su osnovne laboratorijske analize, EKG i pregled interniste, kao i određeni “imagine” testovi.

Oni služe kao ispomoć bronhologu koji pomažu da zna gde je potrebno da uđe i uzme uzorke.

Tu kao osnovna priprema spadaju rentgen pluća i srca, odnosno rentgen grudnog koša.

Rentgen i skener su neophodni pregledi pre bronhoskopije, kako bi lekar znao na koji deo pluća da se fokusira kako bi tražio eventualni tumor ili neki drugi patološki proces.

Kako se radi bronhoskopija

Bronhoskopija se izvodi uz pomoć bronhoskopa.

To je fleksibilni aparat, koji je zapravo crevo koje je glatko i lako prolazi sluzokožu nosa, dolazi do usne duplje i prolazi grlo i glasne žice i samim tim silazi niz dušnik u bronhije čime se vizualizuje celi disajni put.

Aparat na vrhu cevi, koja je uska i koja može lagano da prođe šupljine nosa, nosi kamericu koja je povezana sa ekranom i omogućava trenutni prikaz u velikoj rezoluciji i u punom kadru kako izgleda put pregleda od nosa pa sve do najsitnijih delova pluća.

Kada se uoči neka anomalija, tu se zaustavljamo, i iz toga uzimamo uzorak.

Da li je bronhoskopija bolna?

Sama procedura nije bolna, ona podrazumeva ulazak u bronhijalno stablo kroz nos i kroz dušnik da bi smo došli do te promene na plućima sa koje treba da uzmemo uzorak.

Bronhoskopija se radi u nekoj vrsti anestezije, koja se zove analgosedacija.

Ona podrazumeva da pacijent u toku intervencije ne oseća nikakvu neprijatnost, nema nikakvih bolova, a kada se probudi ima takozvanu retrogradnu amneziju.

To znači da se ne seća da mu je rađena ova procedura.

To je jako bitno iz razloga ukoliko se bronhoskopija mora ponoviti, što je sasvim normalno jer moguće je da stigne negativan nalaz zbog neadekvatnog uzorka ili zbog malog uzorka za dijagnostiku.

Pomoću bronhoskopije skupljamo materijale (uzorke) za više vrsta ispitavanja.

Vrste ispitavanja

Najbitnije ispitivanje je patolohistološko ispitivanje uz pomoć kojeg dobijemo definitvnu morfološku dijagnozu nekog patološkog procesa, na prvom mestu tumora.

Pored patohistološke dijagnoze koja je osnovna, postoji i HE bojenje.

HE bojenje je skraćenica koja se odnosi na Hematoxylin-Eosin bojenje.

To je standardna tehnika bojenja u histološkoj analizi, koja se koristi za pripremu tkiva za mikroskopsko ispitivanje. Hematoxylin je boja koja boji jezgre ćelija plavom bojom, dok Eosin boji citoplazmu i druge strukture u rozikastim nijansama.

Ova tehnika omogućuje dobijanje detaljnih informacija o strukturi tkiva, što je od suštinskog značaja u medicinskoj dijagnostici.

Dopunske analize su one koje bliže određuju tip tumora, kako bi smo se kasnije izjasnili, tj. odlučili koji vid i koji model lečenja ćemo sprovesti.

Takođe, postoje imunohistohemijska ispitavanja, molekularna ispitivanja ali to su i ispitivanja koje se ne tiču tumora, nego se tiču nekih drugih manje opasnih stanja, kao što su upala pluća, tuberkolaza, sarkodioza i ostala bakteriološka ispitivanja i citološka ispitivanja.

Koliko traje bronhoskopija

Tokom bronhoskopije, koja se izvodi u sterilnom okruženju prijatnom za pacijenta, detaljno se razmatra opremljenost prostorije i pratećih sadržaja.

Za vreme procedure, može se puštati opuštajuća muzika kako bi se poboljšalo iskustvo pacijenta.

Od samog početka intervencije, odnosno analgosedacije, pa do buđenja pacijenta cela procedura traje oko 30 minuta, najduže.

Nakog toga, pacijent se prati oko 2 sata u smislu opservacije.

Pacijent ostaje na klinici posle procedure gde se sagledava da li eventualno postoje neke komplikacije koje kasnije nastaju tokom bronhoskopije, ali su takve situacije minimalne.

Prepoporuke za pacijenta pre bronhoskopije su:

  • Da ne jede i pije 2 sata nakon intervencije;
  • Da ne potpisuje važna dokumenta 24 nakon intervencije;
  • Da ne upravlja motornim vozilima u narednih 24 sata.

Ovo su preporuke zbog mogućeg produženog dejstva analgetika.

Sagledavanje može da bude ambulantno u bolničkim uslovima, ali sve više se u svetu primenjuje i metoda da pacijent nakon intervencije ide kući.

Koliko ljudi čini tim tokom intervencije

Tim ljudi koji vrši bronhoskopiju je bronholog, odnosno specijalista koji se bavi interventnom pulmologijom, jedan ili dva medicinska tehničara i anestizolog koji daje analgosedaciju ili kratkotrajnu anesteziju.

Koliko se čeka na rezultate bronhoskopije

Tokom bronhoskopije se uzimaju materijali za odgovarajuće patohistološke preglede.

Nakon završetka intervencije materijali se odmah šalju u patohistološku ili drugu laboratoriju gde se odmah kreće sa pripremom i analizom tog uzroka.

Na definitvnu dijagnozu se može čekati dugo, čak do mesec dana.

Na Poliklinici Dr Nikolić se na rezultate čeka samo 7 dana, po čemu smo jedinstveni.

To je osnovna dijagnoza koja može da se dopuni i nekim dodatnim analizima, kao što su histohemija, molekularno ispitivanje, kako bi se kasnije odredila inovativna terapija koja je od pre nekoliko godina prisutna u Srbiji.

To je takozvana biološka ili imunološka terapija.

Cilj ove terapije je da se ne ide odmah na citostatike na osnovu analize, nego da se proveri da li su ćelije tumora osetljive i na ove nove lekove.

Kada je pravo vreme da odradite bronhoskopiju

Kao što smo rekli bronhoskopija je postala rutinska metoda od koje pacijenti ne bi trebali da se plaše.

Jako je važno obratiti se lekaru i odraditi intervenciju u sledećim slučajevima:

  • U slučaju dugotrajnog kašlja (onaj koji traje duže od 3 meseca), a da je pritom rentgen pluća normalan, važno je uraditi bronhoskopiju;

  • Pojava krvi u ispljuvku je apsolutna indikacija odnosno potreba da se odmah uradi bronhoskopija kako bi se utvrdilo da li postoji neki proces koji se ne vidi rentgenom ali se vidi putem bronhoskopije;

    Sve senke koje se vide na rentgenu pluća i koje po izgledu liče na tumorske senke, treba testirati u uzeti uzorak, naročito kod pušača;

  • Pušači su kategorija kod kojih svi slučajevi treba da se posmatraju ozbiljno i gde ne treba da se čeka, čak i kod najmanjih indikacija treba se obratiti lekaru;

  • Druga stanja koja ne liče na tumore ali pacijent oseća tegobe. Svakako je poželjno uraditi bronhoskopiju i uzeti uzorak za bakteriološki pregled i za citološki pregled kako bi se izvuko sekret iz pluća (terapijske procedure).

Ukoliko se zna dijagnoza, a pacijent ne može da iskašlje sekret radi se bronhoskopija ili ukoliko je tumor već dokazan i ukoliko je začepio određeni bronh, pomoću bronhoskopa je moguće rekanalizacija, odnoso oslobađenja puteva od tumora poput različitih interventnih postupaka.

Celokupan proces bronshoskopije i pripreme je moguće uraditi na Poliklinici Dr Nikolić, bez čekanja. A rezultati nalaza će biti dostupni u roku od samo 7 dana.