Icon

Vaskularna hirurgija

Polikinika Nikolić pruža profesionalne usluge u lečenju venskih bolesti .

Vene su krvni sudovi preko kojih se krv vraća ka srcu. Sama karakteristika čoveka koja podrazumeva usoravni stav tela i dvonožno kretanje predstavlja važan faktor u nastanaku venskih oboljenja jer se u venama vraća krv suprotno od dejstva zemljine teže.

Venska oboljenja spadaju u grupu najmasovnijih oboljenja savremenog čoveka. Javljaju se u svim podnebljima, u svim rasama i svim životnim dobima, a češća su kod žena. Kao glavni razlog venskih oboljenja smatra se insuficijentnost venskih valvula i slabost zidova vena, ali takođe važan je uticaj gojaznosti, trudnoće kao i uticaj profesija koje zahtevaju dugo sedenje i stajanje.

Klinička slika manisfestuje se akutnim i hroničnim simptomina i znacima oboljenja. Treba napomenuti da venska oboljenja mogu biti asimptomatska ili sa diskretnim neprepoznatljivim simptomima i znacima, a ujedno mogu dovesti do značajnih komplikacija koje dovode do teških invaliditeta i fatalnih ishoda.

Dijagnostika venskih oboljenja, uopšte, utvrđuje se na osnovu anamneze, kliničkih pregleda, ultrazvučnog pregleda u vidu kolor dupleks sken ultrasonografije, a korisne mogu biti i druge dijagnostičke metode.

Važne kliničke slike venskih oboljenja mogu biti različiti oblici proširenih vena, tromboze površnih vena (tromboflebitisi), tromboze dubokih vena (flebotromboze) i venskih ulceracija.

Proširene vene

Proširene vene predstavljaju veoma rasprostanjenu bolest. Proširene vene ili variksi su izdužene, nepravilno proširene, izvijugane vene, kojima je promenjena struktura zida i koji se kao ljubičaste ili plave izbočine javljaju na telu. Od bolesti proširenih vena boluje 10-30% populacije, a javljaju se u 50-55% ukupne populacije. Za nijansu češće oboljevaju žene od muškaraca.

Karakterišu se vizuelnim promenama na donjim ekstremitetima, otokom, bolovima, pečenjem, mravinjanjem pa sve do komplikacija u vidu venskih rana.

U zavisnosti od veličine i lokalizacije razlikujemo:

– teleangiektazije širine do 1mm

– venuleektazije od 2 do 3 mm

– retikularne vene koje imaju promer 3-4mm

– varikozne vene širine veće od 4 mm

U zavisnosti od stadijuma bolesti proširene vene delimo na:

Prvi stadijum: prestavlje više kozmetički problem koji se karakteriše sitnim, končastim, mrežastim proširenjima venskih sudova. Kod ovakvih bolesnika, uglavnom, ne postoji poremećaj u venskoj hemodinamici i problemi su estetske prirode.

Drugi stadijum: postoje već vidljivi varikoziteti lokalizovani u donjim delovima nogu. U ovom stadijumu veću postoje simptomi na koje se pacijenti žale u vidu otoka stopala oko skočnog zgloba, bolova u nogama, osećaj težine i napetosti u donjim ektremitetima i osećaj povišene lokalne temperature. Tegobe su obično izraženije noću, a kod nekih pacijentkinja u toku menstruacije.

Treći stadijum: karakteriše se značajnom proširenim površnim venama donjih ekstremiteta. U ovom stadijumu često postoji doplerehosonografski verifikovano oštećenje zalistaka na ušću površinske i duboke vene. Poremećaji venskog protoka dovode i do oštećenja mikrocirkulacije i limfnog sistema. Ova stanja se manifestuje bolovima, osećajem nadutosti i ‘raspinjanja’ nogu, povremenim grčevima (posebno noću), trnjenjem, jačom prokrvljenošću kapilara, otocima pri stajanju, oštećenjem kože naročito u predelu stopala i oko skočnog zgloba i sličnim manifestacijama.

Četvrti stadijum: karakterišu ga brojne trofičke promene kože i potkožnog tkiva, često uzrokovane venskim zastojem. To su dermatitična, ekce­matoidna, pigmentna i druga oštećenja kože. Koža i potkožno tkivo se takođe menja i postaje sve više istanjena, atrofična ili zadebljala, ljuspasta i edematozna (dermatoskleroza).

Peti i šesti stadijum: stadijumi sa izrazitim komplikacija bolesti proširenih vena. Karekteriše ih postojanje otvorenih venskih rana (ulceracija) ili rana koje su srasle. Ovi stadijumi bolesti ukoliko se ne leče adekvatno i na vreme mogu dovesti i do gubitaka donjih ektremiteta.

Lečenje proširenih vena podrazumeva:

medikamentoznu terapiju: uputreba najsavremenijih lekova koji uspešno deluju na ova oboljenja,

kompresivnu terapiju: upotreba elastične kompresivne graduisane kompresije prilagođene stadijumu bolesti,

sklerozantnu terapiju: upotreba injekcionih sklerozantnih sredstava, posebno efikasnih kod rešavanja estetskih problema,

hirurško lečenje: operativno lečenje u skladu sa etiopatogenetskim uzrokom proširenih vena.

Tromboza površnih vena (Tromboflebitis)

Tromb je polučvrsta masa zaživotno formirana od komponenta krvi, koja nastaje u krvnoj struji srca ili krvnih sudova, a može prouzrokovati lokalni ili regionalni prekid protoka, kao i distalnu embolizaciju.

Tromboza površnih vena manifestuje se kao akutno, bolno zapaljenje varikoziteta ili površinskih venskih staba­la. Klinička manisfestacija tromboflebitisa javlja se kao ograničeno zapaljenja kože, sa okolnim eritemom i lokalnim edemom. Bol tokom narednih nekoliko ča­sova može postati intenzivan i širiti se duž celog zapaljenog venskog segmenta.

Trom­boflebitis glavne safenske vene u natkolenom segmentu predstavlja jako ozbiljno stanje koje može dovesti do proksimalne propagacije tromba i dalje embolizacije. Ovakvo stanje može dovesti do tromboze dubokih vena i dalje plućne embolizacije.

Lečenja tromboze površnih vena potrazumeva:

medikamentoznu terapiju: upotreba lekova koji sprećavaju dodatno stavaranje trombova i lekova koji sprečavaju ponovnu pojavu trombova u kasnijem lečenju,

kompresivnu terapij: upotreba elastičnih graduisanih kompresivnih čarapa,

upotreba krema i gelova sa venoprotektivnim supstancama za lokalnu primenu,

hirurško lečenje

Tromboza dubokih vena (Flebotromboza)

Tromboza dubokih vena nastaje pod uticajem tri pateogenetska mehanizma: usporenim protokom, hiperkoagulabilnošču i oštećenjem venskog endotela. Retko kada postoje sva tri faktora za nastanak tromboze vena, a da bi tromb nastao potrebna su najmanje dva mehanizma. Venske tromboze obično počinju u sinusima venskih zalistaka gde je zastoj najizraženiji, ili na mestima povrede vena.

Tromboza dubokih vena najčešće nastaje u venama potkolenice, naročito u solealnim venama (venskim sinusima mišića lista noge). Slede ih, sa opadajućom učestalošću javljanja, ostale vene potkolenice, butne vene, zajedničke ilijačne vene, i donja šuplja vena. Utvrđeno je da flebotromboza češće nastaje u levoj nozi. Bez lečenja, u 10-20% pacijenata sa proksimalnom TDV će se klinički ispoljiti plućna embolija.

Tromboza dubokih vena prestavlja izuzetno opasno oboljenje koje se u 55-75% slučajeva javlja bez ikakvih simptoma. Kada su manifestacije prisutne, pretežan simptom je bol, koji se javlja kod 50% pacijenata, zatim otok pogođenog ekstremiteta se javlja usled opstrukcije vena trombom, zapaljenja perivaskularnih tkiva, ili opstrukcije limfotoka, kao i distenzija površnih vena i eritem kože. Ako opstrukcija venske drenaže perzistira , može se razviti venska gangrena.

Lečenja tromboze dubokih vena potrazumeva:

medikamentoznu terapiju: upotreba oralne antikoagulantne terapije koja sprećavaja ponovnu pojavu trombova i mogućnost nastanka embolizacije i fatalnih komplikacija,

kompresivnu terapiju: upotreba elastičnih graduisanih kompresivnih čarapa,

tromboliznu terapiju: upotreba medicinskih srestava koji razgađuju tromb,

hirurško lečenje.

Venske ulceracije (Ulcus cruris venosum)

Ulcus cruris je pojam koji oznacava postojanje ulceracije (razjedine) na potkolenici koja traje najmanje 6 nedelja, nastale učinkom različitih etiopatogenetskih činilaca. Tako, ulceracije mogu biti: venske (ulcus venosum), arterijske (ulcus arteriosum), limfaticne (ulcus lymhaticum) ili druge (reumatske, neoplasticne) ili mešane etiologije, npr. arterio-venske (ulcus mixtum). Najcešce su venske ulceracije (75–80%) koje se i označavaju terminom Ulcus cruris venosum .

Venski ulkus je lokalni nedostatak kože i potkožnog tkiva, najcešce lokalizovan na medijalnoj strani distalnog dela potkolenice, u regiji i ispod medijalnog maleolusa i izazvan je progresivnim venskim zastojem. Venske ulceracije mogu biti posledica promena u površinskim i/ili komunikantnim (perforantnim) venama i promena u dubokim venama.

Terapija venskih ulceracija je kompleksna i se odredjuje se na osnovu: etiologije, kliničke slike, ehosonografskog nalaza, trombotskog statusa, laboratorijskog nalaza, komorboditeta, nutritivnog deficit, faktora rizika, ekonomskih i medicinskih mogućnosti za postavljanje dijagnoze i primenu terapije. Cilj terapije je potpuna restitucija (rekonstrukcija) tkivnog defekta i sprečavanje recidiva. Poboljšanje hemodinamskog statusa (smanjenje venske hipertenzije i staze) je primarni terapijski cilj.

Lecenje venskih ulkusa sprovodi se primenom:

– lokalne toalete rane, adekvatna nega rane uz primenu savremenih obloga,

– medikamentozne terapije, primena adekvatnik medikamenata koji dokazano pouspešuju zarastanje rana,

– hirurške terapije, uklanjanje etiopatogenetskog mehanizma koji dovodi do pojave rana operativnim putem,

– fizikalne terapije, upotrebom adekvatnih rehabililitacionih metoda.

Stručni tim

Dr sci. med. Zoran Damnjanović

vaskularni hirurg

Med. sestra Marija Radović

Medicinska sestra

Med. sestra Ivana Denić

Medicinska sestra

Med. sestra Ivana Mihajlović

Medicinska sestra