Perikarditis: kako nastaje, koji su simptomi i kako se leči

Prosečno vreme čitanja 9 minuta

Spec. dr med. Nemanja Nikolić

internista kardiolog

Srce je složen organ čiji rad zavisi ne samo od mišićnog tkiva, već i od zaštitnih struktura koje ga okružuju. Jedna od njih je perikard, tanka ovojnica koja obavija srce i omogućava mu da se slobodno kreće unutar grudnog koša. 

Kada dođe do njenog zapaljenja, govorimo o perikarditisu, stanju koje može izazvati bol u grudima, otežano disanje i osećaj pritiska u predelu srca. Iako je najčešće prolazne prirode, perikarditis zahteva pažnju lekara jer se u određenim slučajevima može razviti u ozbiljnije stanje koje ugrožava rad srca.

Šta je perikarditis

Perikarditis predstavlja zapaljenje srčane ovojnice, odnosno perikarda, tankog dvoslojnog omotača koji obavija srce i ima zaštitnu ulogu. Perikard omogućava da se srce slobodno širi i steže tokom svakog otkucaja, sprečavajući trenje između srca i okolnih struktura. Kada dođe do upale, između slojeva perikarda može se nakupiti tečnost, što otežava normalan rad srca.

U zavisnosti od trajanja i toka bolesti, perikarditis se deli na akutni i hronični.

Akutni perikarditis

Ovaj oblik bolesti razvija se naglo, obično nakon virusne infekcije, i najčešće traje nekoliko nedelja. Prisutni su bol u grudima, povišena temperatura i osećaj pritiska u predelu srca. Uz pravovremenu dijagnozu i terapiju, akutni perikarditis najčešće prolazi bez trajnih posledica po srčanu funkciju.

Hronični perikarditis

Hronični oblik traje duže od tri meseca i može dovesti do zadebljanja i smanjenja elastičnosti perikarda. Kada perikard postane ukočen, srce se teže puni krvlju, što vremenom može izazvati simptome srčane slabosti. Ovaj oblik zahteva dugotrajno praćenje i lečenje pod nadzorom kardiologa.

Perikarditis se može javiti samostalno, ali i kao posledica drugih bolesti ili stanja. Pravovremena procena i stručni nadzor omogućavaju potpun oporavak i očuvanje funkcije srca.

Uzroci i kako nastaje perikarditis

Perikarditis može nastati iz različitih razloga i javlja se kao odgovor organizma na različite vrste oštećenja ili iritacije srčane ovojnice.

U najvećem broju slučajeva nastaje kao posledica virusne infekcije. Najčešći uzročnici su enterovirusi, adenovirusi i virus gripa, dok se kod nekih pacijenata zapaljenje povezuje i sa virusom SARS-CoV-2.

Osim virusa, perikarditis može biti izazvan bakterijskim infekcijama, autoimunim bolestima, kao i nakon srčanog infarkta, hirurških zahvata na srcu ili povreda grudnog koša.

U nekim slučajevima uzrok se ne može tačno utvrditi, pa se bolest označava kao idiopatska, što znači da je nastala spontano, bez jasnog spoljašnjeg faktora. Tokom zapaljenja, u perikardnom prostoru se nakuplja tečnost, koja pritiska srce i otežava njegov rad.

Ovaj proces može dovesti do osećaja bola u grudima i otežanog disanja, naročito pri ležanju ili dubokom udahu. Kod većine pacijenata, kada se upala povuče, tečnost se postepeno resorbuje i funkcija srca se vraća u normalu, ali kod težih oblika može doći do zadebljanja perikarda i trajnog smanjenja njegove elastičnosti.

Simptomi perikarditisa

Simptomi perikarditisa mogu biti različiti, u zavisnosti od uzroka i težine zapaljenja. Najčešći i najprepoznatljiviji znak je bol u grudima, koji je obično oštar i pojačava se pri dubokom disanju, kašljanju ili ležanju na leđima, dok se ublažava kada pacijent sedi nagnut napred.

Ovaj bol se ponekad može zameniti sa simptomima srčanog infarkta, pa je pravilna dijagnoza izuzetno važna.

Pored bola, pacijenti često osećaju ubrzan rad srca, nedostatak vazduha i povišenu telesnu temperaturu. Neki opisuju i osećaj pritiska ili težine u grudima, kao i izražen umor i slabost.

U slučajevima kada se u perikardnom prostoru nakupi veća količina tečnosti, javlja se izražena zaduvanost, naročito pri naporu, i oticanje nogu ili stomaka.

Simptomi mogu varirati od blagih do vrlo izraženih, a kod hroničnog perikarditisa tegobe su često postepene i trajnije, što može otežati prepoznavanje bolesti u ranim fazama.

Dijagnostika perikarditisa

Dijagnoza perikarditisa postavlja se na osnovu pažljivog kliničkog pregleda, razgovora sa pacijentom i specifičnih dijagnostičkih testova.

Lekar najpre prikuplja podatke o simptomima, trajanju tegoba i eventualnim prethodnim infekcijama ili bolestima koje bi mogle biti povezane sa zapaljenjem perikarda.

Najvažniji dijagnostički alat je elektrokardiogram (EKG), kojim se registruju karakteristične promene u električnoj aktivnosti srca. 

Pored toga, koristi se i ehokardiografija, koja omogućava uvid u izgled perikarda i otkriva prisustvo tečnosti u perikardnom prostoru. Laboratorijske analize krvi pomažu u otkrivanju znakova upale i eventualne infekcije.

U složenijim slučajevima, naročito kada postoji sumnja na komplikacije ili hronični oblik bolesti, lekar može preporučiti magnetnu rezonancu srca ili kompjuterizovanu tomografiju. 

Ove metode omogućavaju detaljan prikaz struktura perikarda i precizno određivanje obima zapaljenja, što je od ključnog značaja za planiranje daljeg lečenja.

Lečenje perikarditisa

Lečenje perikarditisa obuhvata niz mera usmerenih na otklanjanje uzroka, smanjenje upale i zaštitu srčane funkcije tokom oporavka.

U većini slučajeva terapija je konzervativna i sprovodi se uz prepisane lekove, praćenje opšteg stanja pacijenta i period odmora koji omogućava srcu da se oporavi.

Osnovni cilj lečenja je ublažavanje upale, smanjenje bola i sprečavanje nakupljanja tečnosti u perikardnom prostoru.

Pacijentima se najčešće propisuju antiinflamatorni lekovi koji ublažavaju bol i smanjuju zapaljenje. U težim slučajevima, kada je upala izraženija ili se ponavlja, lekar može uključiti kortikosteroide ili druge lekove koji kontrolišu imunološki odgovor organizma. Ako je u pitanju bakterijska infekcija, primenjuje se odgovarajuća antibiotska terapija.

Kod perikarditisa praćenog većim nakupljanjem tečnosti, neophodno je redovno praćenje ultrazvukom srca.

U situacijama kada tečnost izaziva pritisak na srce i ometa njegov rad, sprovodi se procedura koja se naziva perikardiocenteza, kojom se višak tečnosti bezbedno uklanja.

U periodu oporavka preporučuje se izbegavanje fizičkog napora i stresnih situacija, kao i redovna kontrola kod kardiologa. Uz adekvatnu terapiju i nadzor stručnjaka, većina pacijenata se potpuno oporavlja bez trajnih posledica po funkciju srca.

Prevencija perikarditisa

Prevencija perikarditisa zasniva se na očuvanju opšteg zdravlja i pravovremenom lečenju infekcija koje mogu uticati na srce. Virusne i bakterijske infekcije disajnih puteva najčešći su pokretači upale perikarda, pa je važno da se ne zanemaruju i da se na vreme sprovede odgovarajuća terapija. 

Samoinicijativno uzimanje lekova, posebno antibiotika, treba izbegavati jer može prikriti simptome i otežati postavljanje tačne dijagnoze.

Zdrav način života ima ključnu ulogu u zaštiti srca. Uravnotežena ishrana, redovno kretanje, kontrola telesne težine i izbegavanje stresa doprinose jačanju imunog sistema i smanjuju rizik od upalnih procesa. Nakon preležanog perikarditisa preporučuje se redovna kontrola kod kardiologa, kako bi se pratilo stanje srca i sprečilo ponovno javljanje bolesti.

U periodima povećanog rizika od infekcija, poput sezone gripa, savetuje se dodatni oprez i briga o imunitetu, jer su prevencija i rano reagovanje najbolja zaštita zdravlja srca.

Zaključak

Perikarditis je stanje koje, iako često prolazno, zahteva ozbiljan pristup i pažljivo praćenje. Pravovremeno prepoznavanje simptoma i javljanje lekaru od ključnog su značaja za uspešno lečenje i potpun oporavak.

Savremena dijagnostika i stručno vođena terapija omogućavaju da se većina pacijenata u potpunosti vrati svakodnevnim aktivnostima bez trajnih posledica.

Važno je ne ignorisati signale koje telo šalje, posebno kada su u pitanju bol u grudima, zaduvanost ili osećaj nepravilnog rada srca. Briga o zdravlju srca podrazumeva redovne kontrole, zdrav način života i poverenje stručnom timu koji prati vaš napredak.

Za sve dodatne informacije ili zakazivanje pregleda kontaktirajte nas na 018 4531 904 ili 066 453 190. Naš stručni tim stoji vam na raspolaganju za pravovremenu dijagnostiku i brigu o vašem zdravlju srca.

Najčešće postavljena pitanja (FAQ)

Perikarditis je zapaljenje srčane ovojnice (perikarda), tankog omotača koji okružuje srce i omogućava mu da se slobodno kreće tokom otkucaja.

Upala može izazvati bol u grudima, otežano disanje i nakupljanje tečnosti između slojeva perikarda, što otežava normalan rad srca.
Najčešći uzrok perikarditisa su virusne infekcije, naročito one izazvane enterovirusima, adenovirusima i virusom gripa. U poslednje vreme, povezuje se i sa virusom SARS-CoV-2.

Ostali uzroci mogu uključivati bakterijske infekcije, autoimune bolesti, srčani infarkt, hirurške zahvate na srcu ili povrede grudnog koša. U nekim slučajevima uzrok ostaje nepoznat (idiopatski perikarditis).
Najčešći simptom je oštar bol u grudima koji se pojačava pri disanju, kašljanju ili ležanju na leđima, a smanjuje se kada pacijent sedi nagnut napred.

Pored toga, javljaju se ubrzan rad srca, otežano disanje, povišena temperatura, osećaj pritiska u grudima, umor i slabost. U težim slučajevima može doći do oticanja nogu i stomaka.
Dijagnoza se postavlja na osnovu kliničkog pregleda, razgovora o simptomima i dijagnostičkih testova kao što su EKG, ehokardiografija i laboratorijske analize krvi.

U složenijim slučajevima koristi se magnetna rezonanca srca ili CT skener, koji omogućavaju detaljan prikaz perikarda i obim zapaljenja.
Lečenje zavisi od uzroka i težine upale. U većini slučajeva primenjuju se antiinflamatorni lekovi koji ublažavaju bol i smanjuju zapaljenje.

Kod težih oblika mogu se koristiti kortikosteroidi ili antibiotici ako je prisutna bakterijska infekcija. Ako se nakupi previše tečnosti, sprovodi se perikardiocenteza, postupak uklanjanja viška tečnosti oko srca.

Tokom oporavka preporučuje se mirovanje i redovno praćenje kod kardiologa.
Akutni perikarditis obično traje nekoliko nedelja i uz odgovarajuće lečenje prolazi bez posledica.

Hronični perikarditis može trajati duže od tri meseca i zahteva dugotrajno praćenje, jer može dovesti do zadebljanja i smanjenja elastičnosti perikarda.
Prevencija se zasniva na očuvanju opšteg zdravlja i pravovremenom lečenju infekcija koje mogu izazvati zapaljenje srčane ovojnice.

Preporučuje se izbegavanje samoinicijativnog uzimanja lekova, zdrav način života, pravilna ishrana, redovna fizička aktivnost i kontrola stresa.

Nakon preležanog perikarditisa, redovne kontrole kod kardiologa su ključne za sprečavanje ponovne pojave bolesti.