- ŠTA JE KRVNI PRITISAK I ZAŠTO JE VAŽAN?
- KAKO SE PRAVILNO MERI I ZAŠTO JE TO KLJUČNO?
- FAKTORI KOJI UTIČU NA PRITISAK
- ŠTA JE NORMALAN KRVNI PRITISAK
- NORMALAN KRVNI PRITISAK PO GODINAMA
- DA LI JE NORMALAN PRITISAK UVEK ISTI
- NORMALAN PRITISAK I PULS: KAKO SU POVEZANI
- NIZAK DONJI A NORMALAN GORNJI PRITISAK: ŠTA TO ZNAČI
- VISOK ILI NIZAK PRITISAK: KADA TREBA REAGOVATI
- KADA JE POTREBNO LEČITI PRITISAK
- KAKO SPREČITI PROBLEME SA PRITISKOM
- ČESTO POSTAVLJANA PITANJA (FAQ)
Šta je krvni pritisak i zašto je važan?
Krvni pritisak je sila kojom krv deluje na zidove arterija dok srce pumpa.
Merenje se izražava u milimetrima živinog stuba (mmHg) i zapisuje kao dve vrednosti: sistolni pritisak (gornja vrednost) predstavlja pritisak kada se srce steže i izbacuje krv, dok dijastolni pritisak (donja vrednost) predstavlja pritisak kada se srce opušta i puni krvlju.
Dugotrajno povišen krvni pritisak oštećuje krvne sudove, povećava rizik od moždanog udara, srčanog udara i hronične bubrežne bolesti, te je važno da se vrednosti drže u ciljnim granicama.
Kako se pravilno meri i zašto je to ključno?
Merenje treba obaviti posle najmanje pet minuta mirovanja, u sedećem položaju sa naslonom, stopalima na podu i nadlakticom u nivou srca.
Manžetna mora biti odgovarajuće širine u odnosu na obim nadlaktice.
Pre merenja ne treba piti kafu niti pušiti, niti meriti neposredno posle fizičkog napora.
Preporučuje se da se urade dva do tri merenja u razmaku od jednog do dva minuta i zabeleži prosek.
Za objektivnu procenu koristi se i 24-časovno ambulatorno merenje krvnog pritiska (ABPM – „Holter pritiska“), koje registruje dnevno-noćne oscilacije i otkriva „efekat bele kute“ i „maskiranu hipertenziju“.
Faktori koji utiču na pritisak
Na vrednosti utiču nasledni faktori, ishrana bogata solju, telesna masa, nivo fizičke aktivnosti, hronični stres i kvalitet sna.
Povišenje mogu da održavaju opstruktivna apneja u snu, endokrini poremećaji kao što su bolesti štitaste i nadbubrežnih žlezda, hronične bolesti bubrega, kao i pojedini lekovi (npr. dekongestivi i nesteroidni antiinflamatorni lekovi).
Šta je normalan krvni pritisak
„Normalan“ je opseg vrednosti, a ne jedna brojka.
U ordinaciji se za većinu zdravih odraslih poželjnim smatraju vrednosti bliske 120/80 mmHg, dok je prag za postavljanje sumnje na hipertenziju najčešće ≥140/90 mmHg u ponovljenim merenjima.
Kod kućnih merenja pragovi su stroži, pa se povišenim obično smatra ≥135/85 mmHg.
Na ABPM zapisu prosečne dnevno-noćne vrednosti treba da budu niže nego u ordinaciji.
Terapijske odluke zavise od ukupnog kardiovaskularnog rizika, pridruženih bolesti i podnošljivosti lečenja.
Normalan krvni pritisak po godinama
Koje su normalne vrednosti pritiska po starosnim grupama
Godine određuju kontekst tumačenja, ali ne postavljaju cilj za svaku osobu pojedinačno.
Orijentaciono, kod mladih odraslih često se viđaju vrednosti oko 110–120/70–80 mmHg, kod većine odraslih cilj je blizu 120/80 mmHg, dok se u ordinaciji najčešće prihvata <140/90 mmHg.
U starijem životnom dobu, zbog krutosti arterija i veće sklonosti padovima pritiska, ciljevi se individualizuju, pa je često prihvatljivo da sistolni bude do 140 mmHg u ordinaciji, ako nema simptoma niti oštećenja ciljnih organa.
Kod dece se vrednosti tumače prema uzrastu i visini u okviru pregleda.
| Starosna grupa | Tipično/poželjno (ordinacija) | Napomena |
|---|---|---|
| Deca | Varira po uzrastu i visini | Procena prema percentilima |
| Mladi (16–29) | oko 110–120/70–80 mmHg | Niže vrednosti (npr. 100/60 mmHg) mogu biti fiziološke kod vitkih i aktivnih |
| Odrasli (30–64) | oko 120/80 mmHg; cilj <140/90 mmHg | Kod kuće cilj se postavlja strože: <135/85 mmHg |
| Stariji (65+) | često cilj <140/90 mmHg | Individualizacija cilja u skladu sa simptomima |
Da li je normalan pritisak uvek isti
Pritisak fiziološki varira tokom dana: niži je tokom sna, a viši u periodima stresa, bola ili napora.
Postoje situacije sa povišenim vrednostima u ordinaciji („efekat bele kute“) i obrnuto, normalan u ordinaciji, a povišen kod kuće („maskirana hipertenzija“).
Zbog toga su dnevnik kućnih merenja i ABPM od velike dijagnostičke koristi.
Na osnovne vrednosti često više utiču gojaznost, pušenje, šećerna bolest i drugi faktori rizika nego sama starost.
Normalan pritisak i puls: kako su povezani
Puls je broj otkucaja srca u minuti.
Krvni pritisak i puls jesu povezani, ali se ne menjaju nužno paralelno: moguće je imati uredan pritisak uz ubrzan ili usporen puls i obrnuto.
Kod zdravih i fizički aktivnih osoba koje redovno treniraju, srce postaje snažnije i efikasnije.
To znači da mu je potrebno manje otkucaja da postigne isti efekat pumpanja krvi.
Na primer, osoba koja je ranije imala normalan pritisak od 120/80 mmHg sa pulsom od oko 70 otkucaja u minuti, nakon određenog perioda redovnog treninga može da zadrži isti pritisak, ali uz značajno manji broj otkucaja u stanju mirovanja, recimo 50–60 u minuti.
Takvo stanje, kada nema simptoma (vrtoglavice, malaksalosti), smatra se znakom dobre kondicije i zdravlja srca.
Tumačenje uvek uzima u obzir simptome, terapiju i okolnosti merenja.
Koliki je normalan puls po godinama
Kod zdravih odraslih u mirovanju normalnim se smatra 60-100 otkucaja u minuti.
Kod fizički aktivnih osoba mirujući puls može biti i niži, bez simptoma.
Kod dece su referentne vrednosti više i zavise od uzrasta, te se procenjuju u okviru pregleda.
Kod starijih na puls utiču lekovi, aritmije i opšte zdravstveno stanje.
Kako tumačiti pritisak i puls zajedno
Visok pritisak uz nizak puls može upućivati na dejstvo terapije ili poremećaje provodnog sistema srca.
Normalan pritisak uz visok puls zahteva traženje uzroka kao što su dehidracija, anemija, infekcija ili poremećaji štitaste žlezde.
U proceni često pomažu elektrokardiogram (EKG) i dopunske kardiološke analize.
Nizak donji a normalan gornji pritisak: šta to znači
Kada je dijastolni pritisak snižen (npr. <60-65 mmHg), a sistolni ostaje u referentnim granicama, nastaje širok pulsni pritisak.
Uzroci mogu biti krutost arterija u starijem dobu, valvularne bolesti srca, dehidracija ili preveliko doziranje lekova.
Ako se javljaju vrtoglavice, zamaranje ili bol u grudima, neophodna je kardiološka procena i često korekcija terapije, jer prenizak dijastolni pritisak može umanjiti snabdevanje srca krvlju.
Visok ili nizak pritisak: kada treba reagovati
Šta ako je pritisak visok
Najčešći razlozi su nasledna sklonost, veći unos soli, povećana telesna masa, nedovoljna fizička aktivnost, stres i alkohol.
Dodatne uzroke tražimo u oboljenjima bubrega i endokrinim poremećajima.
Simptomi često izostaju; kada su prisutni, mogu uključiti glavobolju, zamućen vid, zujanje u ušima i pritisak u grudima.
Nelečena hipertenzija povećava rizik od moždanog udara, srčanog udara i oštećenja očnog dna.
Hitna pomoć je potrebna ako je pritisak ≥180/110 mmHg praćen bolom u grudima, naglom slabošću jedne strane tela, poremećajem govora, teškim poremećajem vida ili otežanim disanjem.
Šta ako je pritisak nizak
Snižen pritisak može nastati zbog dehidracije, gubitka krvi, poremećaja srčanog ritma, predoziranja antihipertenzivima ili endokrinih uzroka.
Najčešći simptomi su vrtoglavica, nestabilnost pri ustajanju, zamaranje i kratkotrajni gubitak svesti.
Proverava se i ortostatska hipotenzija (pad pritiska pri ustajanju), uz merenja u ležećem i stojećem položaju.
Kada je potrebno lečiti pritisak
Kada se uvode lekovi za pritisak
Ako prosečne vrednosti u ordinaciji ponovljeno prelaze 140/90 mmHg, ili kod kuće 135/85 mmHg, razmatra se uvođenje terapije.
Ranije i odlučnije snižavanje preporučuje se kod osoba sa već postojećom kardiovaskularnom bolešću, šećernom bolešću ili hroničnom bubrežnom bolešću.
Ciljevi i tempo snižavanja individualizuju se, naročito kod osoba starijih od 65 godina.
Vrste terapija i skraćenice jasno objašnjene
Najčešće se kombinuju lekovi iz sledećih grupa: ACE inhibitori (inhibitori angiotenzin-konvertujućeg enzima), ARB (blokatori angiotenzinskih receptora), CCB (blokatori kalcijumskih kanala) i tiazidni diuretici.
U pojedinim stanjima koriste se i beta-blokatori (lekovi koji usporavaju rad srca i doprinose snižavanju pritiska).
Često se primenjuju fiksne kombinacije u jednoj tableti radi bolje redovne primene.
Izbor terapije se usklađuje sa pridruženim bolestima i drugim lekovima.
Kako sprečiti probleme sa pritiskom
Prevencija obuhvata smanjenje unosa soli, uravnoteženu ishranu sa više povrća, voća, ribe i integralnih žitarica, kontrolu telesne mase, redovnu umerenu fizičku aktivnost od najmanje 150 minuta nedeljno, ograničenje alkohola, prestanak pušenja, kvalitetan san i upravljanje stresom.
Redovno kućno merenje i vođenje dnevnika pomažu da se terapija pravovremeno prilagodi; po potrebi se uključuje psihijatrijska podrška kod izraženog stresa ili anksioznosti.
